Pratim ovaj blog,citam redovno…Puno se tuge skupilo u tebi.Vidim da ti je tesko i ne znam sta bih pametno rekla da ti olaksam.Mozda da pokusas da prihvatis stvari onakve kakve su ako si svesna da ih ne mozes promeniti.Ne znam…samo sam zelela da se javim,da znas da sam tu ako ti nesto zatreba i ako ti bilo kako mogu pomoci.
Pozdrav
јул 8, 2009 у 8:34 am
Pratim ovaj blog,citam redovno…Puno se tuge skupilo u tebi.Vidim da ti je tesko i ne znam sta bih pametno rekla da ti olaksam.Mozda da pokusas da prihvatis stvari onakve kakve su ako si svesna da ih ne mozes promeniti.Ne znam…samo sam zelela da se javim,da znas da sam tu ako ti nesto zatreba i ako ti bilo kako mogu pomoci.
Pozdrav
јул 8, 2009 у 9:33 am
Hvala ti
)))
Nije tako strašna tuga, trenuttno je tako, proćiće, ko i sve što u životu prođe…
Ako ništa bar je inspirativna